Bookbot
Das Buch ist derzeit nicht auf Lager

Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?

o sociolingvistici animirahin filmova

Autor*innen

Parameter

  • 199 Seiten
  • 7 Lesestunden

Mehr zum Buch

Ova knjiga istražuje sinkronizaciju animiranih filmova na dijalekte i slengove, umjesto isključivo na standardni jezik, što je tema koja izaziva rasprave u svijetu. Dok Kina zabranjuje takve sinkronizacije, Iran ih potiče, a Québec se suočava s konfuzijom kada se koristi pariski sleng. U Španjolskoj se jezična raznolikost svodi na minimum, dok Irska dodaje dijalekte čak i gdje ih izvorno nema. Različiti pristupi izazivaju strah, radost ili sumnju u manipulaciju. Na globalnoj razini, jezična politika prisiljava govornike da preispitaju sociokulturne i političke okvire komunikacije. U Hrvatskoj, novine i forumi raspravljaju o zapostavljanju nekih dijalekata i nametanju drugih, dok se likovi u sinkronizacijama često povezuju s pozitivnim ili negativnim stereotipima. Ivo Zanić duhovito analizira primjere poput američke vjeverice koja govori dubrovački i zelenog diva koji koristi "kaj" i "lipo". Postavlja pitanja o percepciji jezika i zbunjenosti djece pri slušanju različitih izraza. Sinkronizacije odražavaju društvene odnose, regionalne stereotipe i raspodjelu moći, pokazujući koliko gledatelji poznaju sebe i jezičnu stvarnost svoje zemlje.

Buchkauf

Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?, Ivo Žanić

Sprache
Erscheinungsdatum
2009
Einband
(Paperback)
Wir benachrichtigen dich per E-Mail.

Lieferung

  • Gratis Versand ab 14,99 € in ganz Österreich! Mehr Infos.

Zahlungsmethoden

Keiner hat bisher bewertet.

Titel
Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?
Untertitel
o sociolingvistici animirahin filmova
Autor*innen
Ivo Žanić
Verlag
Algoritam
Erscheinungsdatum
2009
Einband
Paperback
Seitenzahl
199
ISBN10
9533160616
ISBN13
9789533160610
Reihe
Schlagwörter
Beschreibung
Ova knjiga istražuje sinkronizaciju animiranih filmova na dijalekte i slengove, umjesto isključivo na standardni jezik, što je tema koja izaziva rasprave u svijetu. Dok Kina zabranjuje takve sinkronizacije, Iran ih potiče, a Québec se suočava s konfuzijom kada se koristi pariski sleng. U Španjolskoj se jezična raznolikost svodi na minimum, dok Irska dodaje dijalekte čak i gdje ih izvorno nema. Različiti pristupi izazivaju strah, radost ili sumnju u manipulaciju. Na globalnoj razini, jezična politika prisiljava govornike da preispitaju sociokulturne i političke okvire komunikacije. U Hrvatskoj, novine i forumi raspravljaju o zapostavljanju nekih dijalekata i nametanju drugih, dok se likovi u sinkronizacijama često povezuju s pozitivnim ili negativnim stereotipima. Ivo Zanić duhovito analizira primjere poput američke vjeverice koja govori dubrovački i zelenog diva koji koristi "kaj" i "lipo". Postavlja pitanja o percepciji jezika i zbunjenosti djece pri slušanju različitih izraza. Sinkronizacije odražavaju društvene odnose, regionalne stereotipe i raspodjelu moći, pokazujući koliko gledatelji poznaju sebe i jezičnu stvarnost svoje zemlje.