Gotovo šest desetljeća nakon objavljivanja prve zbirke poezije Tomasa Tranströmera, a povodom obilježavanja njegovog osamdesetog rođendana (2011.), ovaj naslov donosi njegov cjelokupan poetski opus kao i zbirku kratkih autobiografskih zapisa. Nekada je svaka nova Tranströmerova zbirka od kritičara dobivala blagonaklono neodređenu reakciju, osim nejasnih prigovora u 60-ima kada mu je rečeno da mu poezija ne uspijeva biti politički angažirana. Na to je sam pjesnik obično odvraćao da njegove pjesme egzistiraju kao dio "veće slike", one koja uključuje svijest o mijenjanju političkih i društvenih pitanja. Popularnost njegovih pjesama pripisuje se kombinaciji "jednostavne prirodnosti" i "nečega tajnovitog", a onda i obećanju da će nam se ta "tajna razotkriti". Njegove zbirke prevedene su na preko 60 jezika, premda se nikako ne može reći da su njegove pjesme jednostavne za prevođenje odnosno da se prevode "same od sebe". Velikom broju prijevoda doprinio je način na koji se koristi švedskim jezikom: jezik Tranströmerove poezije privlačan je zahvaljujući svojoj konciznosti, a ujedno i nezahtjevnosti. No, to za njega nisu ograničenja, jer se, prema Borgesovim riječima, "prava" poezija zbiva kad se tekst i čitatelj susretnu. Pri prvom čitanju ostajemo zatečeni, u šoku zbog prepoznavanja pjesničkih slika, što je zasigurno osvajalo čitatelje i pjesme prenosilo preko svih barijera koje bi jezik inače stvarao. (jutarnji.hr)
