Ante Tomić Bücher

(Scenarij) Knjiga koju držite u rukama zove se Ustav Republike Hrvatske, ali njezin autor nije Vladimir Šeks. Šeksološki gledano, ova knjiga nije se ni smjela dogoditi. Jer, u lijepo uređenim zemljama ljudske nesreće nisu pravilnost, nego anomalija. Kulturološki gledano, ovom je tekstu, baš kao i filmu koji je iz njega nastao, suđeno postati ustavom publike hrvatske. Naravno, i ne samo nje. Otkuda ta, (pre)učen svijet bi kazao, diskrepancija? Možda otuda što imenice Šeks i kultura ne staju u istu rečenicu? Amerikanci tvorce svog ustava nazivaju founding fathers. Rajku Grliću i Anti Tomiću ne treba tako pompozna titula; njima su dovoljna i očinstva nad vlastitom djecom. S titulom ili bez nje, ovaj nas je dvojac zadužio pričom i filmom koji o vremenu današnjem govore dokumentaristički precizno, a umjetnički moćno. Ukratko: ljudi moji, Ustav je zakon! Ivica Ivanišević

Folklor, pisan s navodnicima ili bez njih, tvrdoglavo preživljava i najveće društvene potrese; i kad se ćini da je posvojio nove vrijednosti, on zek preoblikuje stare. S tom se činjenicom Tomić odavno pomirio. Da bi s nekim podjelio terapeutske blagodati tog otkrića, napisao je smotru folklora. Kad je sklopite, i vi ćete, zacijelo, ponoviti onaj njegov programski usklik iz naslova jedne kratke priče_: Život ima smisla!

Neobično je to, drage čitateljice i dragi čitatelji, malo možda i tužno, u jednom času imaš dvadeset i čini ti se da će ti čitav život biti kao jedan uzbudljivi neprekinuti Woodstock, a samo časak kasnije vučeš putni frižider s voćnim kašicama i rižolinom. Nisi ni primijetio kada ti se i kako to dogodilo. U treptaju oka, učini ti se, od anarhista u vreći za spavanje na plaži pod tamarisom pretvorio si se u malograđansko čudovište koje urla na recepcionara jer u sobi nema tople vode. E, sad, što da čovjek napravi? Mogao bih se, dakako, kao oni ocvali bikeri u kožnim prslucima s resama, sa sijedim brčinama, perčinima i crnim "Born to be Wild" majicama rastegnutim preko trbuha, praviti kao da se ništa nije dogodilo, ali nekako nemam volje za to. "I'm too old for this shit", rekao bi Danny Glover u "Smrtonosnom oružju", a ja ga često citiram, uvijek napola ozbiljno, s nekom svečanom autoironijom, sam sebi smiješan u što sam se pretvorio.

Was ist ein Mann ohne Schnurrbart ist ein brillanter Roman in bester tschechischer humoristischer Tradition. In seinem Erstlingswerk beschreibt Ante Tomic mit viel Wärme und Sympathie eine typische bäuerliche Gemeinde des dalmatinischen Vorgebirges. Seine Charaktere erheitern und die sanfte Ironie seiner Erzählung erschließt dem Leser, dass sich unter ihrer rauen Oberfläche Menschen verbergen, die in ihrem Inneren gut sind.

Zanimljivost je da se Tomić u romanu "Ljubav, struja, voda & telefon" seli s ruralne pozornice na urbanu kako bi napisao roman o muško-ženskim zavrzlamama i o tome kako svijet u kojem živimo nije samo nemilosdan i grub već, puno češće, nježan i gorkosladak. A svega stvarno ima u ovom romanu – i noćnih izlazaka i motelskih soba, ljubomora i tračeva, komičnih zabuna, muških gluposti i ženskih gluposti, ali i situacija u kojima i muškarci i žene ponekad ispadaju... pa, veličanstveni. Oplahnut mediteranskim humorom, nabijen erotikom, uperen protiv primitivizma patrijarhalnog svjetonazora, ali istovremeno i ne prestrog prema njemu, roman "Ljubav, struja, voda & telefon" je pametan i provokativan, onkraj tabua, koji gorljivo potiče žene da budu hrabre, pametne i emancipirane i da se ne daju...zafrkavati!

Sve ono što je Ante Tomić dosad napisao – romani, priče, filmski scenariji, kazališne drame, i posebno tjedne kolumne – bilo je trasiranje puta za ovaj roman. Veličanstveni Poskokovi su puna mjera Tomićeve zrelosti u kojoj je hrabrost jedna od njegovih najprepoznatljivijih odlika. Ante Tomić je pisac jednostavnoga sloga, a slojevite i jake osobnosti. Njegov duhovni hod „s brijega na brig“ i natrag „s briga na brijeg“ dramatski je uvjerljiv i koloritno složen. Čist je, kratak i jasan, a kreiranje intriga preporuka je za scensku interpretaciju. Potkupljivi, lažljivi, pokvareni, kriminalno i mafijaški organizirani Poskokovi tijelom su naši, ali Tomićev je glas uteg na vazi našega boljeg duha. Ivo Štivičić

Godina 1975. obilježena je značajnim događajima: Oliver Dragojević pobjeđuje na Splitskom festivalu, počinje gradnja nuklearne elektrane u Krškom, Luciano Sušanj osvajaju zlato na Evropskom prvenstvu, Vladimir Prelog dobiva Nobelovu nagradu za kemiju, a u Sarajevu se osniva Bijelo dugme. Ante Tomić odabire upravo tu godinu kao pozadinu svoje priče, jer ona predstavlja mitsko mjesto generacijske nostalgične utopije. "Punoglavci" nude humorističnu naraciju o sazrijevanju i bezbrižnom druženju, evocirajući doba koje danas izgleda idilično poput ljetne sieste. Iako se oslanja na zajedničke toposove iskustva, Tomić izbjegava nekritičko slavljenje jugo-nostalgije, ambiciozno istražujući političke i potrošačke neuroze ideološki strukturiranog društva. U tom kontekstu, priča o "Punoglavcima" postaje osobna i lokalna, a odrastanje simbolizira emancipaciju od lokalnog. Iza naizgled lepršave priče o odrastanju u slavonskoj provinciji, Tomić razotkriva lica lokalnog svijeta i naličja idiličnog odrastanja, progovarajući o provincijalnoj uskogrudnosti i šovinizmu kao tragičnim posljedicama nesposobnosti da se "izađe u svijet". "Punoglavci" su duhovita, nostalgična i šarmantna priča s upečatljivim likovima čija drama odražava frustracije društva koje se ne može smatrati prošlošću.

Humoristisk roman om livet i en afsides egn i Dalmatien. En gammel mand nærer en dyb modvilje mod civilisationens nyskabelser, også elektricitet. Han bor sammen med sine fire sønner, og efterhånden går det op for dem, at huset mangler en kvinde. De sender den ældste bror til Split for at finde én