Filozofska historija

Mehr zum Buch

Jirásek nas u ovoj selanici upoznaje s malom gradskom Litomyšlí u godinama 1847. i 1848., posebno s njezinim filozofima, ne s onima koji "znaju istinu svake stvari", već s onima kojima "bujna krv u mladom tijelu kola, koji su pjevali, žudjeli i voljeli, s kojima su se djevojke, inače nezainteresirane za bradate učenjake, rado zabavljale, pa čak ih i voljele". Novela se dijeli na dva dijela, u dvije revolucije: prva o majalesu, proljetnoj proslavi koju su studenti, unatoč strogom zabrani hradeckog konsistorija, ipak proveli u Nedošínskom haaju, i druga, povijesna, o političkoj slobodi 1848. Jirásek psihološki vjerno prikazuje kako je revolucijska godina utjecala na pojedine junake, muževnog domoljuba Vavřenu, dobrodušnog šaljivdžiju Frýborta, tragičnog Špínu koji je pao na barikadama u Pragu, zaljubljene djevojke, "majku studenata", staru damu gospođicu Elis, ali i na lokalnu njemačku aristokraciju, koju najviše predstavlja ograničeni birokrat, gospodin aktuár Roubínek, vlasnik slike Herodesa, koji se od pomisli na konstituciju razbolio do smrti. "Filozofska historija" je tako mladalački svježa ne samo zato što se bavi studentima, već i zato što duh tih studenata prožima sve, pa čak i samog autora: i dalje, jer duh ovih studenata doista je mlad, predviđa dolazak nove, bolje, slobodnije generacije i time novog, boljeg života.