Bekim Sejranović Reihenfolge der Bücher (Chronologisch)

Ein Zimmer in Oslo, eine abgelegene Hütte in Bosnien und mittendrin ein balkanisches Schlitzohr. Wenn ein Bosnier sich, um dem Militärdienst zu entgehen, nach Oslo absetzt und dort Universitätslektor und Norwegisch-Lehrer wird, muss er schon ganz schön was auf der Pfanne haben: ein balkanisches Schlitzohr im überzivilisierten Norwegen, ewig auf der Flucht vor sich selbst, vor einer festen Bindung, ein Zerrissener zwischen den Kulturen und Traditionen. In diesem autobiografisch gefärbten Roman lernen wir viel über selbstbestimmte Frauen, verunsicherte Bart-, Brief- und Uniformträger, feuchte Hundeschnauzen. Ob Bekim den „schöneren Schluss“ gefunden hat, verrät uns das Lächeln des Lesers, wenn er dieses zutiefst menschliche Buch wieder aus der Hand legt.

Sandale su neobična i uzbudljiva knjiga, koja je u početku bila zbirka priča objavljena pod naslovom Fasung, a posle deset godina je prekrojena, nadopisana i majstorski sklopljena u roman. Zajedno s romanima Nigdje, niotkuda i Ljepši kraj, Sandale čine svojevrsni triptih u kojem nam Sejranović na svoj osobeno sentimentalan, samokritičan, samoironičan i pomalo narcisoidan način otkriva sebe.

Dnevnik jednog nomada' istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom, koliko traumatičnoj toliko i lijepoj. Od godine 2011. do 2016., od Ljubljane, preko Osla do Zagreba i Brčkog čitamo dnevničke zapise o jednoj ljubavnoj priči i njenoj propasti; o ocu koji gotovo svakog mjeseca putuje iz Osla u Ljubljanu da vidi mlađu kćer, jer se boji da će ga zaboraviti, i o starijoj kćeri u Oslu koja očuha zove tatom, a njega po imenu; o književniku koji istodobno sudjeluje u hrvatskoj, bosanskoj i norveškoj književnosti... Pratimo i avanturu nastajanja romana koji autor pokušava paralelno pisati na 'našem' i na norveškom, slijedimo Sejranovića na brojnim književnim promocijama, festivalima i rezidencijama, pratimo njegove susrete s kolegama, prijateljima, ženama i ljubavnicama, čitamo o knjigama koje on čita. Razapet između Skandinavije i Balkana, Bekim Sejranović ispisuje stranice o dva svijeta, i o sebi u njima i izvan njih, koje su jednako potresne, uznemirujuće i duhovite kao i najbolje stranice njegovih romana. Samo ovdje nema glavnog junaka da se iza njega bar malo skrije, tu su samo Bekim i njegovi demoni.

Matori, pripovjedačev otac, teško je bolestan i dolazi iz Australije u Brčko kako bi vidio sina s kojim ima zategnut odnos. Sin, pisac koji se vratio iz Osla, živi u brodici na rijeci, piše i redovito se drogira. Otac mu kupuje veći stari brod koji zajedno pokušavaju obnoviti uz pomoć Crnca, piščeva prijatelja i riječne krijumčare. Jednog jutra, Matori se ne vraća s noćnog ribolova, a sin, bojeći se najgoreg, kreće u potragu, obilazeći savske ade i ribičke loge, dok se istovremeno bori s vlastitim strahovima kroz drogu. Tijekom potrage, pripovijeda o svom kompleksnom odnosu s ocem, ključnim trenucima svog života i najvećoj riječnoj avanturi, plovidbi Savskom bubom s Norvežaninom Petterom i Japancem Mokuom, od Brčkog do Crnog mora. Autor, Bekim Sejranović, stvara fascinantan roman o životu na rijeci, posvećen Marku Twainu. Ovaj roman istražuje identitet, odrastanje, odnos oca i sina, ljubav, te borbu s ovisnošću, predstavljajući prvi takav prikaz u ovom dijelu svijeta. Sejranovićev stil je beskompromisan, iskren, kompleksan i duhovit, usporediv s radom Karl Ove Knausgaarda, ali s vlastitom jedinstvenom dubinom.

Junak Ljepšeg kraja povukao se u dedinu kolibu na jednoj bosanskoj planini. U njoj pokušava da se oporavi nakon dramatičnog kraha ljubavne priče s Norvežankom koja je uvijek bila slaba na muškarce s prostora bivše Jugoslavije, i zbog toga plaćala popriličnu cenu. Dok se priseća bivšeg života, pokušavajući da razume šta se zapravo dogodilo, počinje nova priča, u planini pokrivenoj snegom, dok pokraj njegove brvnare prolaze samo vehabije koje su smeštene u obližnjem napuštenom selu. U njenom je središtu ponovo žena, a naše junake put opet vodi u Oslo. Pričajući dve priče, jednu unazad, a drugu unapred, jednu koja se događa u Norveškoj, a drugu u Bosni, Bekim Sejranović zavlači se duboko pod kožu svog junaka. Uverljivo prikazuje njegove traume, emotivnu nesigurnost, egzistencijalni strah, drogiranje, seksualnu disfunkcionalnost, a pritom uspeva da bude i lucidan i neverovatno duhovit.

Bekim Sejranovic's From Nowhere to Nowhere is a subtle yet unforgettable meditation on the factors that shape identity. The novel's unnamed narrator, raised by his grandparents and scattered to the wind from his hometown of Brcko, Bosnia and Herzegovina, during the Yugoslav Wars of the 1990s, travels to Croatia and Norway, trying to reclaim a sense of self he isn't sure he ever possessed in the first place. From his days playing soccer with friends on Unity Street outside his home to Muslim funerals, his job as an interpreter for Balkan refugees, and his fractious relationships with women, a nomadic aesthetic emerges brilliantly rendering what it means to live a life from which you have always been removed.