Sarajevski Vidovdan 1914
- 200 Seiten
- 7 Lesestunden
„Kad god bi izašla kakva knjiga o Sarajevskom atentatu ili kakav članak, uvek bi me poznanici saletali s pitanjem zašto ja ili Vaso Čubrilović ne pišemo o atentatu kao najpozvaniji i jedini živi direktni učesnici... A nas dvojica smo tada (1914) vrlo malo znali o svemu tome. Sve što smo znali bilo je da se atentat sprema i da ga organizuje Danilo Ilić, i ništa više. Ko je odlučio da se izvede atentat, kako će doći do potrebnog oružja, ko će još učestvovati sem nas dvojice, tada nam je sve to bilo nepoznato”, isticao je Cvjetko Popović pišući za „Sarajevski Vidovdan 1914”.Cvjetko Popović bio je jedan od zaverenika, koji su 28. juna 1914. godine, pored reke Miljacke u Sarajevu, čekali austrijskog nadvojvodu Franca Ferdinanda. Popović nije uspeo da upotrebi oružje, ali je, zajedno sa ostalim zaverenicima, među kojima su bili atentatori Gavrilo Princip i Nedeljko Čabrinović, uhapšen, osuđen i godine do kraja Prvog svetskog rata provodi u zatvoru. Popović je jedan od retkih učesnika atentata koji je preživeo austrougarske kazamate, a njegovo svedočenje je povodom 55 godina od atentata 1969. godine objavila „Prosveta“. Na stogodišnjicu, 2014. godine, objavljeno je drugo izdanje.Noć uoči 50. godišnjice ubistva nadvojvode 1964. godine Cvjetko Popović je prisustvovao predavanju o atentatu u Sarajevu, ali nije prisustvovao nijednoj manifestaciji širom grada povodom obilježavanja godišnjice. Dao je intervju za međunarodne medije u kome je naveo da niko od njih ne bi učestvovao u atentatu da su znali da će to dovesti do rata, dodadavši da su im motivi bili čisti, postupali su iz uverenja kojih se ne odriču.
